Rosé all day

Malo je pića koja doslovno uspijevaju zarobiti proljeće i ljeto u čaši i samom pojavom na tržištu označiti dolazak tog dugo očekivanog perioda toplih dana i opuštajućih večeri, kao što su to rosé vina. 

I dok popularna mantra rosé all day uistinu vrijedi za cjelodnevno ispijanje ovih osvježavajućih laganih vina, pokušat ćemo malo dublje ući u stilistiku rosé vina da slučajno ne bismo propustili otkriti i njihovu drugu stranu, gastronomski vrlo zanimljivu.

 

Kolumna: Ksenija Matić za #dvasrcaikuhaca

Sama povijest rosé vina vrlo je zanimljiva – od najranijih početaka u antičkoj Grčkoj, kada se smatralo da samo barbari piju „čisto“ vino pa je, u neku ruku, zajednička fermentacija crvenog i bijelog grožđa davala društveno prihvatljivo, polusuho i blago tanično laganije vino, sve do Feničana koji su donijeli lozu na jug Francuske (današnji Marseille) i dolaskom Rimljana utvrdili to područje kao centar svjetske proizvodnje rosé vina, što vrijedi i danas. 

U novijoj povijesti bilo je perioda ekstremne popularnosti cjenovno povoljnih polusuhih do poluslatkih roséa kojoj su pridonijeli veliki brendovi poput portugalskog Mateusa ili američkog „white Zinfandela“ pa sve do zaziranja od konzumacije takvih vina jer se smatralo da se ne radi o „pravim“, ozbiljnim vinima. 

Na domaćem tržištu postojali su poklonici tradicionalnih opola ili ružica koja su svojom zagasito ružičastom, pa čak i svijetlo crvenom bojom ponekad više podsjećali na mlado crveno, a ne rosé vino, prema današnjoj percepciji.

 

 I onda je na pozornicu stigla Provansa – globalni fenomen koji je apsolutno promijenio poimanje i proizvodnju rosé vina na svjetskoj razini. 

Širenjem popularnosti roséa svijetle boje lososa i vrlo izraženih kiselina, postavljen je zlatni standard koji je čak i najcjenjeniju svjetsku apelaciju za rosé vina, Tavel iz južne Rhone, stavio u drugi plan. 

Blaga, profinjena aromatika crvenog bobičastog voća i suptilna floralnost u kombinaciji s laganom bojom i izraženom svježinom u kojoj sorta grenache igra glavnu ulogu, doslovno je zaludila svjetsko tržište a zvijezde poput Angeline Jolie i Brad Pitta učinili su ovaj stil još prepoznatljivijim. 

I tko se danas, kada natoči čašu dobro rashlađenog roséa, u trenutku ne zamisli negdje na omiljenoj plaži, terasi uz more ili pak na francuskoj rivijeri? 

Upravo je to najveća moć roséa – instant teleportacija na neko posebno mjesto, percepcija da smo u trendu, okruženi dragim ljudima, bezbrižni i sretni. I sve dok u nama budi ove osjećaje i ispunja svoju svrhu, nastavit ćemo ga obožavati i konzumirati cijeli dan – kao aperitiv, pratnju laganim ribljim predjelima, pršutu, tjesteninama i rižotima s blagim umacima ili jednostavno kad god se poželimo osvježiti, neovisno o dobu dana. 

 

Svjetska popularnost provansalskog stila rosé vina toliko je utjecala i na domaće tržište da je skoro bacila u zaborav spomenuta opola, pa čak im donijela i određenu negativnu percepciju. Na samu jaču nijansu ružičaste boje počeli smo reagirati gotovo odbojno, bez opravdanog uporišta osim površnog poznavanja globalnog trenda. 

Nekoliko je značajnih područja u svijetu koja i dalje svojim karakternim roséima prkose Provansi, poput španjolske Navarre i Rioje, francuskog Bordeauxa te osobito Tavela, male ali vrlo cijenjene apelacije u južnom dijelu rijeke Rhone, koja je posvećena isključivo proizvodnji suhih rosé vina. 

Roséi iz Tavela uvelike podsjećaju na naša opola – boja im je ružičasta, jačeg intenziteta, odlikuje ih kompleksnost, umjerena svježina i nešto snažnija struktura kojoj ponekad pridonosi i blaga taničnost. Ovi roséi proizvode se na način da je grožđe brano u zreloj fazi, nešto je dulja maceracija (kontakt soka i kožice iz koje se izvlači boja, arome i tanini) za razliku od provansalskog stila gdje je berba ranija kako bi se očuvala kiselina, a maceracija minimalna kako ne bi došlo do prejake ekstrakcije boje. Sama struktura ovakvih vina čini ih čak i povoljnim za odležavanje, što za ove laganije nije slučaj jer gube svoju suptilnu privlačnost. I najbitnije od svega, kompleksnost ovog stila čini ga izrazito gastronomski vrijednim, te može izvrsno pratiti ribu (pogotovo plavu poput tune), jela od peradi, razne vrste mesa, divljač, jela s roštilja, odležane sireve. 

Stoga ako vrlo svježi roséi nisu po vašem ukusu ili vaše jelo zahtjeva strukturiranije vino (a ne želite crveno), svakako dajte priliku ovakvom stilu roséa, možda vas ugodno iznenadi.

Ljubitelji pjenušavih vina bi također trebali znati da rosé pjenušci i šampanjci mogu biti sjajan aperitiv i osvježenje, dok dulje odležani vintage rosé šampanjci mogu pratiti i čitavi obrok. Stoga kratkim pregledom ovih stilova uistinu dolazimo do rosé all day zaključka, ali nadamo se, iz puno šire perspektive.

Ksenija Matić, Certified Sommelier @court_of_ms_europe
No Comments

Sorry, the comment form is closed at this time.